Piše: Dragan Bursać
Preuzeto sa: https://www.facebook.com/dragan.bursac.374/posts/10218519108065376
Na današnji dan, prije tri decenije, baš nekako u ovo doba, monstrum se popeo na binu. Gledao je onu silnu svjetinu koja ga je svojim hukom pozdravila i udarila konačni muhur na srBsku izmišljenu epiku. Priče i konstrukti stari vijekovima o nebeskom narodu, kosovskom mitu, svetosavlju izuzetnom, srpskoj supremaciji… sve, sve to se spojilo u času sa totografije, kada je komunistički bankar i tehnokrata zvanično postao Sloba, otac nacije koju je odveo u povijesnu stranputicu. Jer baš u to momentu, te ‘89 pao je Berlinski zid, pale su maske i svijet je krenuo u, kako kažu, najkreativnije, devedesete godine 20. vijeka. A ovaj sa slike, zakočio je istoriju i to pod ručnom, od Balkana stvorio klanicu za druge i sramotu i egzodus za svoj narod. I što je najgore od istog tog naroda (ponovno) napravio slijepog ovisnika o podaništvu. Pa srpski narod i dalje u svakom tiraninu traži Miloševića, a u svakom okupljanju Gazimestan, taj nacionalističkio-ruralni Vudstok. I da, posljedice ovoga što je na fotografiji i što je uslijedilo par minuta dockan, živimo svake sekunde na krvavom, unazađenom i popaljenom Balkanu.
Scientifically Literate Junction 
You must be logged in to post a comment.